Kazališna sezona 2018./19. okončana uspješnom praizvedbom predstave "Biser-Kata" i svečanim obilježavanjem 100. obljetnice kazališnoga života u Retkovcima!

OSVRT NA PRAIZVEDBU PREDSTAVE RETKOVAČKOGA KAZALIŠTA BISER-KATA nastalu prema istoimenoj pripovijetci Josipa Kozarca

Retkovački kazalištarci prvi su posegnuli za dramatizacijom i uprizorenjem Kozarčeve nepravedno manje poznatije pripovijetke!

Sve je započelo tijekom prošle godine kada započinje avantura iščitavanja, prosuđivanja i zaključivanja o Kozarčevoj manje poznatijoj pripovijetci Biser-Kata.
Odmah nakon prvoga čitanja priča nas je duboko i snažno uvukla u svoju bitnost pa počinjemo razmišljati o dramatizaciji teksta i prilagodbi kazališnoj izvedbi. Dramatizacija Kozarčeve pripovijetke bila je vrlo slojevit i dugotrajan proces, koji je iziskivao studiozno i temeljito bavljenje književnom građom. Da nije lako dramatizirati pripovijetku i prilagoditi ju dramaturškoj formi pa naposljetku kazališno uprizoriti, svjedoči iznimno složen proces rada obilan mnogim promišljanjima i dramaturškim doradama. Ono što je posebice bilo zahtjevno jest domaštavanje dramskoga teksta i nekoliko likova, koji nisu dio opusa Kozarčeve pripovijetke, a služe u svrhu prilagodbe retkovačkom ansamblu. Uvjereni smo da je upravo ta nadogradnja, ne samo teksta nego i likova, osvježila kazališnu predstavu što su potvrdili publika i kazališna struka nakon nedavne praizvedbe i reprize predstave u Retkovcima.
Proces rada na ovoj je predstavi nakon čitalačkih proba bio uistinu zahtjevan s obzirom da smo se odlučili po prvi put, a možda i jedini među amaterskim ansamblima posvetiti radu na scenskom pokretu što u profesionalnom teatru iziskuje svaka predstava. Scenski smo pokret odlučili povjeriti izvrsnoj umjetnici – akademskoj glumici i odnedavno ravnateljici drame osječkoga HNK Petri Blašković. Petra je u suradnji s redateljem i dramaturgom pred glumce postavila težak zadatak i mnoštvo svojih scenskih ideja, koje su glumci s podosta uloženoga truda i nadasve slobodnoga vremena uspješno svladali. Predstava je na taj način bila obogaćena izvrsnim stiliziranim scenskim pokretom i igranim scenama u kojima je baš pokret došao do izražajnosti. Neke su scene posebno ganule publiku. Suradnja s Petrom Blašković za retkovačko je kazalište bila prekrasno kazališno iskustvo na kojemu joj od srca zahvaljujemo. Oplemenila je naš rad što je bilo, iako vrlo zahtjevno i ponekad naporno, ali ovoj je predstavi dalo višu razinu. Pokazali smo da se, iako amaterski ansambl, znamo i možemo uhvatiti u koštac s izrazito zahtjevnim kazališnim zadatcima i izazovima. Hvala Petri na uloženom znanju, trudu, energiji, a posebice velikoj ljubavi i poštovanju prema retkovačkim kazališnim zanesenjacima.
Vjerujemo kako je predstava publici otvorila niz pitanja kojima smo se i sami bavili tijekom procesa rada. Koliko je čovjek spreman u životu ići ne bi li postigao svoj cilj, a sve samo u svrhu vlastitoga napretka i egzistencijalnoga boljitka? Samo je jedno je od brojnih pitanja…
Ono što čini predstavu posebnom jest poimanje životnih tragedija likova pa na samome kraju ipak promišljamo – jesu li njihove sudbine zapečaćene gorkom spoznajom da nikada neće biti sretni? Što je takve ljude nagnalo na čin (samo)uništenja i moralne propasti?
Slavonija je to Josipa Kozarca – o kojoj je tako volio pisati pokušavajući osvijestiti čitatelja, sugrađane… No, promatrajući život na slavonskom tlu krajem 19. stoljeća i danas, nismo se mnogo promijenili… i dalje smo isti… i danas bi Kozarac štošta pisao o svojoj grudi slavonskoj.
Upravo ova predstava treba biti poticaj na emocije koje čine ljudski život pokretačima svega što on nosi i kakav god bio. Težak, surov ili pak sretan… o tome nerijetko ne odlučujemo sami. I Biser-Kata posegnula je za sretnim životom doživjevši veliku nepravdu, tragediju… a samo je nevino ljubila… Želimo zahvaliti scenografu Dejanu Durakoviću na minimalističkoj scenografiji koja je u izvrsnoj službi glumcima, Mariji Mrvičin na izradi kostima koji su osmišljeni u suradnji redatelja i ansambla, Zvonku Majdišu kao stručnom suradniku za kostimografiju te Goranu Krznariću – stručnom suradniku za oblikovanje svjetla i zvuka. Ruža Miler uradila je izvrsnu šminku i frizure na čemu joj veliko hvala! Redatelj i dramaturg predstave Marko Sabljaković zaslužan je i za odabir glazbe, oblikovanje svjetla te vođenje svjetla i tona. Dakako, najveća i najuvjerljivija zahvala i pljesak odlazi marljivim predanim entuzijastima koji su uložili svo svoje dosadašnje glumačko iskustvo, slobodno vrijeme, mnoga odricanja, trud… u kao do sada niti jedan proces rada na kazališnoj predstavi. Antun Brajković, Marija Mrvičin, Slavica Varga, Vesna Šinjori, Zdravko Šinjori, Marta Prljević, Dijana Ivkov, Katica Štefančić, Đuro Perković, Dražen Matijašević, Mira Šutalo i Ilija Červen – pokazali ste s koliko entuzijazma, energije, glumačkoga žara i ljubavi pristupate ovome poslu, koji je odavno nadišao granice amaterske produkcije.
O predstavi ćemo prosudbu prepustiti našoj divnoj publici koja nas je predano bodrila tijekom praizvedbe i reprize 12., odnosno 14. srpnja čime smo ujedno svečano obilježili proslavu velikoga jubileja – 100. obljetnice kazališnoga života Retkovaca. I nije odabir djela u godini obilježavanja stoljetne retkovačke kazališne tradicije - slučajan. Kazalište „Mika Živković“ time želi odati poštovanje i zahvalnost slavonskim, vinkovačkim književnicima, koji za sobom ostaviše književna djela svevremenske tematike iznimnoga značaja! U suvremenom teatru prisutna je želja za direktnim doživljajem, za pravom emocijom, potrebom da se čovjek potpuno preda radosti kazališnoga igranja. Zbog toga se svjesno iskopavaju stari tekstovi i traži u njima izvor nekadašnjih doživljaja. Retkovačko kazalište predstavom Biser-Kata publici pobliže želi dočarati svijet Kozarčeve Slavonije ispunjavajući njegovu želju za otkrivanjem gorke životne istine o kojoj piše u svojim djelima.
Marko Sabljaković