Održana Retkovačka ambijentalna kazališna večer u dvorištu Đurđevića kuće

Retkovačko kazalište "Mika Živković" u četvrtak, 27. kolovoza 2020. godine u dvorištu Đurđevića kuće, u samome središtu Retkovaca, obiteljske gazdinske šokačke kuće čija je gradnja dovršena 1939. i koja je do danas očuvana i netaknuta rekonstrukcijom ili novijom dogradnjom, u autohtonom ambijentu, odigralo je već nagrađivane predstave slavonske tematike dvaju vinkovačkih književnika, Ivana Kozarca i Joze Ivakića, Blatne duše i Otrov, i tako publici, koja je događaj gledala sjedeći na balama sijena, donijelo dašak prošlosti s početka 20. stoljeća, u vrijeme stvaranja tih dvaju sugrađanina, književnika, znamenitih Vinkovčana.
Za izvođenja predstava poštovane su sve epidemiološke mjere, od mjerenja temperature i dezinficiranja pri ulasku do maski i propisanog razmaka. Ovaj je kazališni događaj organiziran u povodu desete godišnjice osnutka današnjeg Kazališta "Mika Živković".
- Nakon prošlogodišnjega obilježavanja stoljetne tradicije kazališnoga života u našem mjestu, u ovoj prigodi programom Retkovačka kazališna večer obilježavamo desetu godišnjicu kako je, 2010., osnovana današnja kazališna udruga, koja nosi ime Retkovčanina, prosvjetnoga i kulturnoga djelatnika Mike Živkovića. Neumorni entuzijast i kulturni djelatnik Živković gradio je temelje kazališnoga života Retkovaca druge polovine prošloga stoljeća. Kazalište "Mika Živković" u posljednjih je deset godina ostvarilo iznimna postignuća vinuvši se u sam vrh kazališnoga amaterizma Hrvatske. Pregrštom nagrada i priznanja za redateljska, glumačka i druga ostvarenja retkovački kulturnjaci dokazuju kako stasaju u ansambl kojemu bi zaista mogle pozavidjeti i profesionalne produkcije kazališnih kuća - kaže Marko Sabljaković, redatelj i predsjednik kazališta, dodajući kako je osnivanje kazališta prije deset godina priznanje čovjeku bez kojega Retkovci ne bi bili to što danas jesu - centar kazališnih amaterskih družina u svojoj županiji.

Dramaturg i redatelj Marko Sabljaković predstavom Blatne duše gledatelju podastire dramatizaciju Kozarčevih tekstova, ulomke iz romana Đuka Begović i pripovijetku Stara rana. Izvrsni glumački retkovački duo, Zdravko Šinjori i Slavica Varga, utjelovljuje likove Đuke Begovića i birtašice Julke, a zatim i Stipe Zvonareva i supruge mu Mare. Priču o životu Đuke Begovića Sabljaković je podredio isticanju Đukina karaktera te ga je posve ogolio kako bi doveo do zaključka napisanoga Kozarčevim riječima: Duša? Kakva duša? Da čo‘ek ima dušu - ne bi krao, var‘o, lag‘o, otim‘o…ubij‘o! Pa zar bi i umro?! ‘Vako šta dođe pod zemlju - to je sve, sav čo‘ek… Predstava, glumci i redatelj osvojili su brojne nagrade kod nas i u inozemstvu. Marko Sabljaković potpisuje i režiju predstave Otrov, nastale prema istoimenoj noveli Joze Ivakića, u kojoj igraju Zdravko Šinjori i Maja Kostić, te podsjeća da je to prvo ambijentalno uprizorenje nakon predstava koje su se nerijetko u 20. stoljeću znale igrati pod vedrim nebom, na radost mnogobrojne publike, kojoj je to tada bila i jedina zabava.
(Izvor: Glas Slavonije)

Osvrt na Retkovačku ambijentalnu kazališnu večer (Marko Sabljaković):

Lipanj. Nezapamćena pandemija zaronila je u svaki djelić života… Utjecaj na svakodnevne životne navike ogroman je! I kazališna je umjetnost duboko u krizi. Zapravo, sveopća kulturna scena. Umjetnici suočeni s grubom slikom neizvjesnih planiranja, rada, preživljavanja… A na istoku Slavonije, nedaleko Vinkovaca malo selo… selo darovitih entuzijasta… od pamtivijeka! Selo koje je prošle godine obilježilo stoljetnu tradiciju kazališnoga života, koje kreativnošću i maštovitošću iznova zna razveseliti i razgaliti publiku i to ne samo retkovačku, nego i svakim događajem neka nova lica u gledalištu. Neočekivano i neplanirano nametnula se ideja… Ambijentalna predstava! Ideja je rođena! Kazališta uvijek pronalaze izvrsna rješenja! Bilo je važno pronaći odgovarajući prostor, odnosno ambijent. Neiscrpna je mašta iznjedrila bujicu novih sjajnih ideja… glumci su ih prihvaćali s izrazitim zadovoljstvom, a posebice nestrpljivošću… želimo igrati! No, ponovno nam zdravlje i sigurnost bivaju ugroženi baš kad smo se ponadali kako je sve bio samo ružan san. Kazališna ideja je potisnuta – za neka bolja vremena. Ali… znate da su Retkovčani nemirnoga umjetničkog duha! Da, znate! Nismo željeli ovu godinu, ma kako teška bila, učiniti godinom u kojoj publiku nismo obasuli iznenađenjima i radošću kazališne igre. Ideja! Đurđevića kuća – gazdinska šokačka kuća iz 1939. godine, predstave koje su već na repertoaru Blatne duše i Otrov? Zašto ne? Ali, u drukčijoj redateljskoj koncepciji osim glavnih glumaca i s drugim članovima ansambla retkovačkoga kazališta. Da, organizirajmo Retkovačku ambijentalnu kazališnu večer! Ugodan razgovor sa sadašnjim vlasnikom Jozom Ćukom i podstanarom Željkom Smolčićem – suglasnost za ustupanje prostora dvorišta i kuće naišla je na razumijevanje i pozitivne reakcije. Hvala neizmjerna i beskrajno što ste razumjeli, dragi vlasnici, našu nadasve simpatičnu inicijativu. Sve je moralo biti u suglasju s općinskim i županijskim stožerom civilne zaštite i prema preporukama o organiziranju kulturnih programa i sadržaja. Polusatno kašnjenje uzrokovano poštivanjem propisanoga. Negodovanje se publike moglo potiho čuti, ali s izrazitim opravdanjem – ipak su vremena takva kakva jesu, strpljivo čekajmo u redu duž ulice do samoga središta Retkovaca. Slučajni su prolaznici u čudu promatrali. Svemu je prethodila radna akcija kazalištaraca, KUD-ovaca i stanovnika Retkovaca. Znate, u našem je selu običaj –jedni drugima umijemo pomoći kako bismo doprinijeli pozitivnim razgovorima i pregrštom oduševljenja dragih nam gostiju. Domaćini smo svi mi, Retkovčani! Tako i bijaše. Bale sijena i slame, fenjeri, rekviziti ovi i oni, namještaj, tehnička opremljenost rasvjetom i ozvučenjem, ali i briga kako bi događaj protekao u skladu s trenutnim preporukama epidemioloških službi. Pa, hvala svima koji su na bilo koji način svojom nesebičnom pomoći omogućili da Retkovačka kazališna večer bude tako drukčija i posebnija. E, sad… što je bilo posebnije? Ambijent, gledalište sačinjeno balama sijena i slame, prekrasna i misteriozna kuća nekadašnje retkovačke obitelji Đurđević, tematika predstava i ono zbog čega je večer bila prožeta potpunom tišinom gledališta i koncentriranošću promatrača, a to je svakako izvrsna i uvjerljiva glumačka igra? Usuđujemo se kazati – sve! Svjesni smo tematike predstava u vremenima kad je radost prijeko potrebna, ali… znate, dragi naši, izborom smo tekstova slavonskih autora odavno postali prepoznatljivi i autentični… i to je put kojim želimo koračati. Biti svojima! Predano su glumci i neumorno posljednjih dana poklanjali slobodno vrijeme teatru… Ne zaboravite! To su amateri koje pokreće ogromna ljubav, lepršav i zanosan entuzijazam. Radnici, školarci, ali i umirovljenici, svatko je u svakodnevnim brigama i poslovima, ali vrijeme pokloniti kazalištu – uvijek i svagda! Teško je opisati zajedničku sinergiju koja je prethodila organizaciji večeri kojom je, pak, obilježen mali jubilej – deseta godišnjica osnutka današnjega kazališta. Na nikad posebniji način! Dojmovi su nas razgalili tijekom večeri. Publici se bilo teško rastati s doživljajem ambijenta i snažnih emocija nakon odigranih predstava… zadržali smo se još razgovarajući do kasnih sati… Presretni smo i ponosni! Uspjeli smo iznova publiku ganuti. Tako bijaše protekle večeri. Bilo bi dosta pisati… dojmovi su još uvijek snažni, neka fotografije govore više od riječi! Preostaje nam još zahvaliti… Hvala vam, draga publiko, što ste bili dio našega malog retkovačkog kazališnog mozaika u jedinstvenoj ambijentalnoj izvedbi predstava o kojima je i kazališna struka nerijetko pisala vrlo pohvalno. Hvala svima, a teško je istaknuti sve osobe kako ne bismo nekoga nenamjerno zaboravili, što ste svojom ljudskošću odali poštovanje za sav trud i nepregorenu volju kako bi kazalište i u najtežim vremenima – živjelo na obostranu radost! Prekrasna večer koja će u ostati upisana u povijesti kazališnoga života maloga sela na istoku Slavonije! Kazalište je život! Volite kazalište!