U četvrtak, 5. svibnja 2022. u retkovačkom Domu kulture premijerno je odigrana nova predstava Kazališta "Mika Živković", Retkovci. Riječ je o pučkoj komediji "Gospodsko dijete" auora Kalmana Mesarića čiju režiju i dramatizaciju teksta potpisuje Marko Sabljaković. Publika je burnim ovacijama i pljeskom nagradila glumce retkovačkog kazališta, a smijeha nije nedostajalo niti tijekom igranja predstave.
U predstavi je zaigrao sjajan ansambl retkovačkog kazališta: Zdravko Šinjori, Iva Šlogar, Josip Jurković, Dijana Ivkov, Antun Brajković, Ružica Filipov Starinec, Jasna Puljić, Dražen Matijašević i Kristina Prošenski. Scenografiju predstave potpisuje Dražen Matijašević, student diplomskog studija scenografije, a kostimografiju mlada kostimografkinja Larisa Vukić. Za odabir glazbe zadužen je redatelj. Obikovanje svjetla i zvuka vodio je Goran Krznarić.
Gospodsko dijete Gospodsko dijete pisca i redatelja Kalmana Mesarića doživjelo je svoju praizvedbu 2. travnja 1936. godine. Tom komedijom koja problematizira odnos Zagreba i obližnjih Šestina, dakle grada i ondašnjega sela, hrvatska je komediografija i popularno, tj. pučko kazalište dobili neprijeporno jednu od ponajboljih hrvatskih komedija napisanih u međuraću. Uza sve komične zaplete, Mesarić ni iz naoko vedra Gospodskoga djeteta nije mogao izbjeći tendenciju da kritički, katkada i pamfletistički odgovori na pitanja što završavaju olovno teškim upitnicima. Kada analizira gospodarsku krizu i njezine uzroke, ne možemo se oteti dojmu, kako se na ovim našim prostorima, već gotovo čitavo jedno stoljeće, ništa nije promijenilo. Jaz između bogataša i sirotinje, tj. između sela i grada toliko je dubok, da ga ni komedija ni gotovo urnebesni komični zapleti ne mogu premostiti. Kada god se Gospodsko dijete pojavilo na kazališnoj pozornici, bio je to uvijek poziv onoj publici koja je više cijenila glumce i dobar tekst od redateljskih egzibicija i kako to danas vole kritičari reći autorskoga iščitavanja. Dramaturg i redatelj retkovačke predstave Gospodsko dijete tekst je prilagodio te radnju smjestio u slavonsko selo i grad Vinkovce, a govor prilagodio slavonskom dijalektu, odnosno šokačkom govoru te na taj način predstavu učinio posebnijom govornom području glumaca, ali i samom mjestu radnje.
