IN MEMORIAM Marko Pranjić (1959. - 2015.)

                                                Dragi naš prijatelju Marko!

S neizmjernom tugom i boli u srcu opraštamo se zauvijek s tobom – vječnim zanesenjakom, entuzijastom, optimistom, marljivim, vrijednim, odgovornim i predanim čovjekom. Opraštamo se s istinskim zaljubljenikom u tradiciju, običaje, ples, pjesmu, u kulturno-umjetnički amaterizam, čovjekom koji je tako volio i živio život na kazališnim daskama. Opraštamo se… Prerano i prebrzo!
Bio si ne samo odgovoran suradnik nego i iskren prijatelj, zaštitnik, spreman uskratiti sebi da bi pomogao drugome. Vjerovao si u snagu božje ljubavi i u ljubav prema bližnjemu i to je bio put kojim si spretno koračao kroz život. Ali, i život ponekad jest vrlo okrutan…
Svaki razgovor s tobom bio je maštanje, stvaranje – kreiranje novih ideja za dobrobit i razvoj ne samo kulturno-umjetničkog amaterizma kojeg si volio iznad svega nego i za dobrobit društvene zajednice uopće. S ovim riječima obraćam ti se u ime tvojih prijatelja i suradnika iz svih društvenih organizacija, političkih stranaka, Mjesnog odbora, Općine, Županije vukovarsko-srijemske, kazališta i KUD-ova, ali i u ime svih mladih ljudi koje si nekako posebno volio, poštivao i cijenio, a svi zajedno promatrali smo tvoj neugasiv entuzijazam i snagu volje.
Sada ostavljaš veliku prazninu, ali i neizbrisiv trag…
Dragi Babo, iznimno sam cijenio tvoj neumoljiv trud i rad kao i veliku, nemjerljivu ljubav prema svojoj Slavoniji, Retkovcima, našim Retkovčanima, prema jedinoj ti domovini Hrvatskoj.
Tvoja vedrina, energija, kreativnost i marljivost ostaju nam motivacija za budući rad jer to su vrline s kojima si se mogao i trebao ponositi.
Napuštaš nas zauvijek… Ostaje samo muk i tišina…
Dragi prijatelji, ne dozvolite da Marko umre, jer čovjek poput njega ne umire, ne umire onoliko koliko mi to budemo željeli. U mom i drugim srcima vječno će živjeti veseo, nasmijan, spontan, druželjubiv, drag i omiljen – MOJ i NAŠ Babo!
Hvala ti za sva dobra djela, za sve ugodne razgovore, za svaki osmijeh. Bio si stalna motivacija i neiscrpna potpora!
Toplina i dobrota tvog srca doprijele su do svih koje si poznavao i volio, a volio si svoje KUD-ovce, pjevače, svoje kazalištarce, obitelj i prijatelje. Bili smo tvoja utjeha i nada, a ti naš otac, prijatelj, član naše obitelji. Danas svi ispraćamo brata, oca, djeda, našeg velikog prijatelja na put ka Božjoj milosti.
Neka ti je laka hrvatska, slavonska gruda koju si tako zdušno volio i kojoj si život tkao.
Babo, počivaj u miru Božjem!