Prosudbeno povjerenstvo:
ARETA ĆURKOVIĆ, glumica u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku
Doc. dr. sc. ALEN BISKUPOVIĆ, teatrolog, kazališni kritičar i docent na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Doc. art. JASMIN NOVLJAKOVIĆ, redatelj i glumac, docent na Odsjeku za kazališnu umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Osijeku
DRAMSKI ANSAMBL HKUD-a "DIDAK" - ŽUPE GRADNIĆI
predstava: SMAK SVITA
Režija: Robert Pehar
Ocjena publike: 4,61
HKUD Didak iz Gradnića publici se predstavilo s dramom Smak svita, autora Dragana Komadine, a u režiji Roberta Pehara. Radi se o trećem dijelu iznimno uspješne i nagrađivane trilogije posvećenu životu, radu i djelu fra Didaka Buntića. Treći dio tematizira paralelizam slavonskog prostora kroz prizmu dvije radnje – jedne iz prošlosti, druge iz suvremenosti, pokušavajući uspostaviti razliku između pozicije i važnosti Slavonije danas i u Didakovo vrijeme, istovremeno se baveći problemima mladih. Veliki ansambl koji čine Marin Prskalo, Lucija Zubac, Slavko Pehar, Andrijana Zubac, Jure Zubac, Pero Prskalo, Frano Zubac, Antonia Pehar, Dijana Pehar, Marija Pehar, Martina Pehar, Gabrijela Prskalo, Marija Prskalo, Petra Prskalo, Ana Zubac i Ivan Zubac dao je sve od sebe kako bi uspješno stvorio scensku memoriju u čast fra Didaka Buntića i još jednom potvrdio tradiciju snažnih veza ovih prostora s Hercegovinom. U predstavi se posebno istaknuo kolektivni vokalni nastup cijelog ansambla s etno napjevima koji su izveli na zavidnoj razini i s velikom emocijom koja je prožela prepunu dvoranu te oblikovanje svjetla koja je osmišljeno iznimno precizno i promišljeno te je na taj način podržavalo i dodatno obogaćivalo scensku radnju. Osim toga, u velikom ansamblu istaknuo se i Jure Zubac koji je svom liku Bože udahnuo nepatvorenost u emotivnom izričaju sa specifičnim scenskim nastupom koji je djelovao uvjerljivo i odmjereno u svakom elementu. Predstava HJUD-a Didak tako predstavlja dobar primjer kako se može čuvati uspomena i njegovati tradicija, a istovremeno tematizirati suvremenost progovarajući o gorljivim problemima današnjih prostora i za to su zaslužili svaku pohvalu. Najuspješnije glumačko ostvarenje u predstavi: JURE ZUBAC za ulogu Bože Zadre.
KAZALIŠTE "NOVA SCENA" - VINKOVCI
predstava: ĐE TI JE PITA?
Režija: Andrijana Raguž
Ocjena publike: 4,87
Kazalište Nova scena iz Vinkovaca publici se predstavila s komedijom Đe ti je pita?, autora Antona Drahta, a u režiji Andrijane Raguž. Iznimno duhovita, a opet tužna i dirljiva priča vodi publiku kroz zgode i nezgode Bosanca Ćazima (Ivan Frančić) koji se nakon neuspješne potrage za američkim snom, razočaran vraća u svoju dragu Bosnu. Zemlju u kojoj je otac još uvijek glava porodice, u kojoj se dijete može ponekad, naravno u pedagoške svrhe, fizički kazniti, u kojoj čovjek ima vremena čejfiti uz kafu i cigaretu, a bosansku pitu nikada ne može zamijeniti makrobiotička prehrana nedefiniranog izgleda, mirisa i okusa. Andrijana Raguž osmislila je funkcionalnu cjelinu s pomno odabranom glazbenom podlogom u kojoj se samo na početku i kraju pojavljuje nekoliko glumaca (Mirjana Galić, Ilija Červen, Danijela Cvitanović, Dominik Kožul, Slavica Milat Dorić i Iva Plavšić) simbolizirajući odlaske mladih u inozemstvo, dok je ostatak predstave u fokus stavljen mladi Ivan Frančić koji publici prepričava svoja iskustva s „obećanom“ zemljom i to radi vrhunski. Ivan Frančić pokazao je zavidnu zrelost što u razumijevanju aktualne problematike, što u pripremi lika Bosanca pa je njegova kreacija zaista izvrsna. Kad se tome doda i koncentracija na glasovne i fizičke karakteristike lika, razne stilizacije, brojne transformacije likova te njegov scenski šarm i sposobnost ostvarivanja kontakta i kontrole publike, dojam je potpun. Ako se nađete u prilici pogledati ovu predstavu nemojte je nikako propustiti jer aktualnost teme i vještine Frančića nikoga neće ostaviti ravnodušnim, a garantirano će vas se zabaviti, nasmijati do suza, ali i natjerati na razmišljanje. Najuspješnije glumačko ostvarenje u predstavi: IVAN FRANČIĆ za ulogu Ćazima.
GRADSKO KAZALIŠTE MLADIH VITEZ
predstava: LUDE SEDAMDESETE
Režija: Bruno Grebenar
Ocjena publike: 4,68
Gradsko kazalište mladih Vitez iz Viteza uvijek je rado viđen gost na amaterskim smotrama pa su tako i ovaj put u potpunosti opravdali svoju reputaciju. Pod vodstvom Ivana Sajevića, ansambl je u suradnji s redateljom Brunom Grebenarom na scenu postavio komediju Ane Dragozet, Lude sedamdesete. Radi se o životnoj, nadasve duhovitoj, na trenutke i dirljivoj, priči o četiri starice u staračkom domu. Tračevi, zdravstveni i ljubavni problemi, pa i iznenađujući i urnebesno komični obrati, drže pažnju publike od početka do kraja. Zasluga za to pripada svim sudionicima koji su svojim vještim kreacijama stvorili funkcionalnu cjelinu pa je tako režija neprimjetna i precizna, tekst je dramaturški logičan, a najviše zasluga ide mladom ansamblu koji čine pet mladih djevojaka: Ilinka (Berna Mišković), Finka (Ivona Matošević), Ivanka (Antonela Lukić), Mande (Marija Gudelj) i Ivana (Elena Stojak). Zrelost i vještina kojom su na scenu psihološki donijele generacijski potpuno različite likova, a onda i fizičke transformacije, glasovne stilizacije, geste i mimika bile su na zavidnom nivou. Ponajviše se u svojoj scenskoj igri, sigurnosti i minucioznoj koncentraciji na fizičku transformaciju istaknula Antonela Lukić koja je plijenila pažnju publike od početka do kraja predstave. Sve u svemu, radi se o jednoj kvalitetnoj predstavi na svim razinama kazališne umjetnosti koja će sigurno još dugo uveseljavati publiku. Najuspješnije glumačko ostvarenje u predstavi LUDE SEDAMDESETE: ANTONELA LUKIĆ za ulogu Ivanke.
SINJSKO PUČKO KAZALIŠTE - SINJ
predstava: NEDOSTAJEM SAMA SEBI
Režija: Željko Viculin
Ocjena publike: 4,00
Sinjsko pučko kazalište iz Sinja publici se predstavilo s izvedbom Nedostajem sama sebi, Đurđe Lily Horvat u adaptaciji i režiji Željka Viculina. Radnja predstave bavi se tragičnom sudbinom Milene (Petra Ugrin) koja se suočena s problemom rastave roditelja okreče mračnom svijetu narkotika. Kako to inače i biva, usprkos pomoći prijatelja (Ana Bota i Tomislav Kovačević), dečka Alexa (Moreno Vuković) i majke (Marija Mandac), Milena podliježe kobnom utjecaju lokalnog dilera Giovannia (Marko Bešić) te ju krivi izbori vode u smrt. Mladi ansambl uhvatio se u koštac s teškom temom s obzirom na njihove godine i životnu zrelost te je uspio publici prenijeti poruku koja ova društveno-angažiranu predstava ima za cilj. Osim toga samim svojim primjerom bavljenja kazalištem i pokušavanjem pozitivnog i didaktičkog utjecaja na vršnjake poslali su najbolju poruku kako biti aktivan član društva koji se brine za dobrobit ostalih. Šteta samo da nije bilo malo više finese u dramaturško-redateljskoj domeni pa bi logika scenskih događanja, glumačke vještine i energija ovih mladih ljudi još više došla do izričaja.
UDRUGA "ŽENE S OSMIJEHOM" - SLAVONSKI BROD
predstava: ČETIRI NADZORNE KAMERE
Režija: Terezija Marić
Ocjena publike: 4,64
ŠOKAČKA GLUMAČKA DRUŽINA "MATINI KRIPOŠTOLI" - DONJA BEBRINA
predstava: ŠOKAČKA SAFUNICA 6
Režija: Mata Baboselac
Ocjena publike: 4,55
U nedjelju, 4. veljače 2018. godine na retkovačkoj Smotri kazališnog stvaralaštva, publici su se predstavile dvije družine. Udruga Žene s osmijehom iz Slavonskog Broda izvela je predstavu pod naslovom Četiri nadzorne kamere u režiji Terezije Marić, a Šokačka glumačka družina Matini Krištopoli iz Donje Bebrine Šokačku safunicu 6, u režiji Mate Baboselca. Četiri nadzorne kamere nadasve je duhovita i životna predstava u kojoj nam Terezija Marić, Blaženka Kegljen, Dunja Milašinović, Reza Kokanović i Marijana Lubina pokazuju što to znači u susjedstvu imati najmoderniji oblik nadzora – četiri seoske žene. Šokačka safunica 6 podjednako autentična i životna, a donosi nastavak priče o obitelji Blažević čije zgode i nezgode pratimo već šest godina. Obitelj se ovaj put vraća iz Njemačke nezadovoljna životnim stilom i okolinom, a ljubavne intrige, razlike u svjetonazorima između Bosne, Njemačke i Donje Bebrine, dodatno začinjavaju, ovu urnebesnu komediju situacije. Namjerno sam odlučio napisati zajednički osvrt iz nekoliko razloga. Terezija Marić i Reza Kokanović iz Četiri nadzorne kamere glume i u Šokačkoj safunici 6, a osim glumaca, predstave dijele i sadržaj, svjetonazor, posebnu energiju, specifičnu simpatiju i empatiju koju izazivaju kod publike. Evidentno je kako je u obje predstave bilo nezgrapnosti i u dramaturškim, redateljskim i glumačkim elementima, međutim, ove dvije predstave, a posebno njihov ansambl pripadaju u posve drugačiju kategoriju. Ono što i jedni i drugi donose na scenu je život u svoj svojoj savršenosti i nesavršenosti, u svim onim dobro nam poznatim usponima i padovima, sretnim i manje sretnim trenutcima te i oni na sceni upravo tako funkcioniraju i na tome im neizmjerno hvala. Publika je tako obje predstave nagradila dugotrajnim ovacijama koje su dale najbolje vrednovanje scenskog događanja. I jedan i drugi ansambl pokazali su kako nemaju problema s javnim nastupom niti s glasovnim i govornim vještinama, a najveća odlika im je zajednička suigra na sceni i to u obje predstave te atmosfera dobre zabave i uživanja koja prelazi i na publiku. Usprkos navedenom, dvoje glumaca posebno se istaknulo – Irena Matković u ulozi Babe Anđe i Željko Blažević u ulozi djeda Karla iz Šokačke safunice 6. Irena Matković ponovo je kao i prošle godine pokazala posebnu scensku intuiciju, prirodni glumački talent i iznimno specifičnu scensku energiju koja prelazi na publiku od prvog trenutka njezinog pojavljivanja, a osim toga posjeduje istančan smisao za ritam koji drži od početka do kraja pa tako i ostatak ansambla nalazi uporište u njezinoj igri. Na sličan način funkcionira i Željko Blažević koji predstavlja dvojakog vođu i kao član ansambla koji otvara prostor suigre partnerima na sceni sa svojim sigurnim nastupom i fokusom na karakter i ulogu, ali i kao vođa obitelji u ulozi djeda. Sve u svemu, obje izvedbe predstavljaju nešto posve drugačije u amaterskoj, kazališnoj umjetnosti što nadilazi okvire stručnog prosuđivanja pojedinih scenskih elemenata te toplo preporučujem svima da nikako ne propuste njihove buduće nastupe. Najuspješnije glumačko ostvarenje u predstavi ŠOKAČKA SAFUNICA 6: ŽELJKO BLAŽEVIĆ za ulogu djeda Karla i IRENA MATKOVIĆ za ulogu babe Anđe.
TEATAR "FEDRA" - BUGOJNO
predstava: POSLJEDNJA PORODICA
Režija: Vahid Duraković
Ocjena publike: 4,29
Teatar Fedra iz Bugojna BiH, na retkovačkoj sceni postavio je suvremenu komediju Posljednja Porodica, autora i redatelja Vahida Durakovića. Radnja govori o jednoj običnoj porodici koja se, poštujući temeljne društvene vrijednosti poput ljubavi, časti i poštenja, pokušava othrvati utjecaju suvremenog, surovog, kapitalističkog sustava. Priča se zapetljava kada otac Meša (Suad Velagić) sa sinom Farisom (Haris Barjaktarević) odglumi nasilnu scenu iz komada koji je otac igrao u kazalištu, što dovodi do prijave susjeda za obiteljsko nasilje i dolaska socijalne radnice (Jasmina Mlačo Durek) i policajca (Samir Nuhić). Kako vrijeme prolazi, klupko nesretnih okolnosti sve se više zapetljava sve dok na kraju obitelj u svom stanu ne završi pod policijskom opsadom, a otac odluči trenirati suprugu Behku (Ermina Musić), kćer Amelu (Ajla Kurtović) i sina Farisa kako međusobno izražavati i održavati ljubav. Neobična radnja vrhunac doživljava kad obitelj gubi stan zbog neplaćenih rata kredita pa im na vrata dolazi novi vlasnik kojeg glumi Almir Mujagić. Shrvani bezizlaznom situacijom, obitelj odluči počiniti samoubojstvo vješanjem kako bi možda otišli na neko bolje mjesto. Teatar Fedra iz Bugojna do sada je pokazao zavidnu razinu ansambla, ali i svih elemenata kazališne umjetnosti pa su tako 2017. godine na retkovačkoj smotri dobili sve nagrade za predstavu Đavolja posla. Jednakim putem krenula je i ova izvedba otvorivši priču s funkcionalnom i praktičnom scenografijom i kostimografijom koje djeluju na više uporabnih načina. Bijela boja i sivi tonovi ocrtavaju siromaštvo i sivilo u kojem žive, jastuci na zidu simboliziraju nedostatak prostora jer spavaju stojeći, pidžame koje svi nose uniformiraju ih kao pripadnike jedne zajednice, a njihovo pokidano stanje govori odmah i o financijskom statusu obitelji. Ansambl, iako u izmijenjenoj postavi od prošle godine, funkcionira na jednako zavidnoj razini, vješti su u glasu i govoru, otvoreni za suigru, vladaju prostornim kretanjem, a emocija koju stvaraju prelazi na publiku. Posebno su se svojim kreacijama istaknuli Suad Velagić u ulozi oca koji je donio organsku sliku rastrganog oca s finim glumačkim bravurama i Jasmina Mlačo Durek koja je bila izrazito uvjerljiva u ulozi snishodljive državne službenice, ocrtavajući svu silinu i moć represivnog državnog aparata i njegovih birokrata kroz ritmički repetitivnu i preciznu igru koja podsjeća na rad krojačke mašine Singer kako ju i nazivaju u radnji. Problemi koji se očituju u predstavi nastali su u dramaturško-redateljskoj domeni u čemu se u pokušajima prilagodbe teksta za scensku izvedbu evidentno potkralo nekoliko dramaturških nelogičnosti, poput lika oca koji predstavlja afirmaciju onog najvažnijeg – ljubavi i obitelji, a on je taj koji ih nagovori da počine samoubojstvo i odustanu; kraja koji afirmira beznađe; scene koja nema prave funkcije osim protoka vremena jer pojava novog vlasnika ne donosi ništa novo, ne mijenja likove, niti potvrđuje ono što se događa, već zapravo izgleda kao podcrtavanje već rečenog i slično. Upravo te nezgrapnosti umanjuju veliki potencijal predstave, ali društveno angažirana tematika, suvremeni autor, glumačke bravure i energija koja se prenosi na publiku, promišljena scenografija i kostimografija te britki i pametni humor, garantiraju zadržavanje pažnje publike od početka do kraja. Najuspješnije glumačko ostvarenje u predstavi: SUAD VELAGIĆ za ulogu oca Meše i JASMINA MLAĆO DUREK za ulogu socijalne radnice.
PUČKO KAZALIŠTE OGRANKA SELJAČKE SLOGE BUŠEVEC
predstava: SVOGA TELA GOSPODAR
Režija: Ivan Rožić - Nikole
Ocjena publike: 4,14
Ogranak Seljačke sloge Buševec - Pučko kazalište Buševec publici je predstavilo tekst Slavka Kolara "Svoga tela gospodar" u režiji i dramaturgiji Ivana Rožića. Buševečki ansambl na scenu je postavio tekst u kojemu Ivu (Tvrtko Kovačević), roditelji (Nenad Lukić i Irena Rožić) prisile da oženi šepavu Rožu (Ana Katulić) kako bi mu u miraz donijela novce i kravu. Njegov otac to smatra pravdom jer su Ivekovom krivnjom izgubili svoju jedinu kravu koja ih je prehranjivala. Brak temeljen na dogovoru roditelja, a protiv volje mladih ne ide na bolje niti poslije pa Iva godinama nema odnose s Rožom, a sve kulminira kad ju uhvati kako mu ona, iz očaja, pokušava podmetnuti ljubavni napitak te ju istuče. Sva tragedija supruge očituje je se u znakovitoj rečenici: "Nek' bar po šakama znam da si mi muž." Buševečki ansambl dao je sve od sebe kako bi što autentičnije donio Kolarove likove na scenu pa je scenska radnja, usprkos manjim redateljskim i dramaturškim nezgrapnostima, uspješna. Zasluga je to cjelokupnog ansambla, a pogotovo Ane Katulić koja je na publiku prenijela nepatvorenu emociju, varijajući spretno, tugu i sreću, zaljubljenost i srdžbu ne pretjerujući pri tome u mimici i gesti. Katulić nosi cijelu predstavu i omogućuje publici osjetiti i spoznati svu bol povrjeđenog ljudskog bića izloženog životnoj surovosti. Najuspješnije glumačko ostvarenje u predstavi: ANA KATULIĆ za ulogu Rože.
SATIRIČKO KAZALIŠTE MLADIH SLAVONSKI BROD
predstava: MATURANTI
Režija: Silvio Stilinović
Ocjena publike: 4,62
Satiričko kazalište mladih iz Slavonskog Broda predstavilo se vjernoj publici retkovačkog festivala s Maturantima Ivice Ivanca u režiji Silvia Stilinovića i adaptaciji Borisa Kovačevića. Životno iskrena priča o ljubavnim usponima i padovima četvero teenagera na scenu su vrsno donijeli Moreno Mijatović u ulozi zaljubljenog frajera Ivice, Vanja Čiča koja igra njegovu odabranicu srca Astrid, Anamarija Jazvić u ulozi Zmije koja im želi stati na put i Lorenco Tolić kao Ivičin najbolji prijatelj i podrška. Četvero sudionika dalo je sve od sebe kako bi publiku uvjerilo u nepatvorenost svojih emocija koje su u potpunosti prenijeli na publiku. U cijeli koncept uklapa se i prostor događanja jer se radnja odvija među publikom. Praktična i minimalistička režija samo je omogućila glumcima da se potpuno ogole pred publikom i zaigraju na svoju najjaču kartu - sebe. Sveukupni dojam ove predstave je kako se radi o iznimnom ostvarenju u cjelini u kojemu se poklopio dobar tekst s izvrsnim mladim glumcima i nenametljivim režijskim zahvatima. Najuspješnije glumačko ostvarenje u predstavi: MORENO MIJATOVIĆ za ulogu Ivice.
KAZALIŠTE "MIKA ŽIVKOVIĆ" - RETKOVCI
predstava: KLUPKO
Režija: Marko Sabljaković
(PREDSTAVA JE IZVAN KONKURENCIJE ZA NAGRADE)
Marko Sabljaković je kao i uvijek odradio odličan posao birajući efektnu komediju koja uvijek ima prolaz, ali samo ako je tim dobar. Tu je opet Markova zasluga u odabiru podjele uloga. Nije da mu je posao bio izrazito težak jer vi ste jedna divna cjelina koja očigledno diše, živi i radi zajedno, a s takvima je sve mnogo lakše. To se zajedništvo jednostavno osjeti na sceni, ali i oko nje pa je to i razlog zašto sam se ponovo odazvao na vaš poziv. Klupko kao komedija ima jasne elemente vodvilja, koji je jedan od najtežih vrsta komedije kako za napisati, tako i za postaviti, a onda i odigrati. I tu ste ponovo svi napravili odličan posao. Marko vam je postavio ritam koji je na zavidnoj razini i za profesionalna kazališta i to funkcionira sjajno. Međutim, nije samo poanta u održavanju ritma, poanta je da u tom hektičnom ludilu vi ne pravite greške u tekstu, ne gubite koncentraciju na fizičku karakterizaciju lika, ne zanemarujete partnera, i, čini mi se kako ste dosta napredovali u glasovnim i govornim vještinama, pogotovo kad se uz sve navedeno uzme u obzir i ikavština koja se nalazi u govoru likova. Također mi se sviđa da ste puno pazili i na detalje pa ste izvrsno izbjegli ličku narodnu nošnju grubim ruralnim kostimima s određenim stilizacijama prema karakterizaciji likova. Jednako tako i scenografija je funkcionalna i praktična te ostvaruje ono najvažnije, a to je iluzionistički element koji podržava mjesto događanja, a pri tome ne smeta glumcima u izvršavanju danih zadaća. Sviđa mi se da nitko ne ostaje visjeti kad vas ima više na sceni te svatko u svakom trenutku zna što radi i zašto to radi. Svatko od vas ponaosob dao je evidentan obol uspjehu ove predstave kao cjeline pa je tako Zdravko Šinjori sjajan u ulozi Josine što glasovno, što fizički, tako da zapravo on nosi energiju cijele predstave i daje ritam ostalima, samo bi trebali malo pripaziti na fine nijanse rubne karikaturalnosti. Nova članica Lidija Stević (Antuša) vam se također izvrsno uklopila u ansambl i mislim da ste dobili novu vrijednu sponu. Roža (Marija Mrvičin) me oduševila svojom vrckavošću i hinjenjem silnog poštenja, a tri vraga vire iz nje što bi se reklo, Katica Štefančić (Janja) je, naravno, kao i uvijek divna u svojoj energiji koju donosi na scenu, Vesna Šinjori (Manda) je bila sjajna u mimici i gesti te je izvrsno prenosila na publiku osjećaj kako se i ona sama zabavlja na sceni što izvrsno djeluje na publiku, Dražen Matijašević (Radojko) kao novi član također je vrlo dobro odradio posao samo mora ubuduće paziti da pokuša maknuti svoje privatno iz lika ili da ga barem umanji kako bi lik dobio svoju stvarnu karakterizaciju koja proizlazi iz upisanog u drami, Dijana Ivkov (Jeka), Maja Jakšić (Vranjica) i Marta Prljević (Anica) su one divne mlade snage koje donose jednu potpuno drugačiju energiju na scenu i iako se čini da su njihove uloge manje i nezahtjevne, one su krucijalne za podršku radnji i partnerima na sceni i to su odradile izvrsno, Darko Lovretić (Ilija) je sjajno utjelovio mladića koji gine za svojom djevojkom, dajući kontrapunkt iskrene ljubavi u ljubavnim peripetijama koje pratimo, Antun Brajković (Mijat) je bio predivan u transformaciji mladića u odraslog muškarca i stvarno je napravio velik posao, Mira Šutalo (Pela) koja također svaki put kad se pojavi na sceni donese sa sobom neku energiju koja se osjeti u publici i Ilija Červen (Jursan) koji je - Ilija. Ostajem pri onome da mislim kako bi tekst trebalo malo „štrihati“ da bi zaživio u svojoj punoći, ali nije to ništa krucijalno. Hvala vam još jednom na svemu što nam dajete kao publici, hvala vam što nas uveseljavate i rastužujete svojim kreacijama ujedno nam budeći nadu da kazalište može preživjeti sve nedaće ovog čudnog vremena u kojemu živimo.
