Error message

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls in menu_set_active_trail() (line 2394 of /home/kazalist/public_html/includes/menu.inc).

Uz obilježavanje Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade u Retkovcima odigrana predstava u okviru programa Lutkarskog proljeća

Mladim zaljubljenicima u kazalište čestitamo obilježavanje SVJETSKOG DANA KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE kao i SVJETSKI DAN LUTKARSTVA koji se obilježava 21. ožujka 2018.

Tim povodom u četvrtak, 22. ožujka 2018. u 14.00 sati u okviru LUTKARSKOG PROLJEĆA u Retkovcima je odigrana predstava VITEZ BEZ KONJA u izvedbi Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, a u režiji Jasmina Novljakovića.
Pokrovitelj Lutkarskog proljeća u Retkovcima je Općina Ivankovo.

HRVATSKA PORUKA ZA SVJETSKI DAN LUTKARSTVA
Teodora Vigato

Hrvatska lutkarska prošlost i sadašnjost Lutkarstvo je uvijek živjelo u svim krajevima hrvatske skromno, samozatajno bez uobičajene kazališne pompe. Javljalo se u umjetničkim krugovima fanatičnih zaljubljenika u taj vid scenske umjetnosti. Podrijetlo lutke je staro, ali se o lutki nije puno vodilo računa jer je namijenjena puku i djeci. Narodni običaja s lutkom su zaboravljeni, a njeni se evropski prijatelji Punch, Petruška, Kašparek ili Ginjol nisu udomaćili u hrvatskoj. Hrvatska narodna lutka biva protjerana s ulice i istrgnuta iz ruku putujućih komedijaša sredinom dvadesetog stoljeća kako bi se stavila u funkciju odgoja djece. Po dekretu, a ne iz umjetničkih razloga, nastala su lutkarska kazališta u Splitu, Zagrebu, Zadru, Osijeku i Rijeci. Trebala su služiti djeci za zabavu i učenje. Iako je hrvatska lutkarska tradicija išla uz bok Europskog lutkarstva, svako hrvatsko profesionalno lutkarsko kazalište unosilo je druge vrijednosti u svoj lutkarski izraz. Proces transformacije kazališta lutaka od klasičnih do suvremenih formi vodio je preko ginjola u Zadru, marionete u Splitu, crnog kazališta u Rijeci, Deželićevih lutaka kao scenskih simbola u Zagrebu i glazbenih igrokaza Branka Mihaljevića u Osijeku. Lutkarsko kazalište u hrvatskoj je danas prihvaćeno kao zasebna kazališna vrsta s vlastitim zakonitostima i vlastitim djelovanjem. Međutim, lutkarska kazališta izgubivši svoje oslonce po kojima su bili prepoznatljivi, izrazom postaju sve sličniji. Raširilo se lutkarstvo preko svojih tradicionalnih granica uznemirujući one koji ustrajno naglašavaju tipičnost prirode lutkarstva. S druge strane raznolikost umjetničkog traganja obogatilo je izražajna sredstva lutkarskog kazališta. Dvadeset prvim stoljećem započinje proces umjetničkih promjena kojim se otvaraju nove perspektive i tko zna koje će zakonitosti u lutkarstvu vladati za koju godine. I bez obzira što se lutkarsko kazalište stalno preobražava u neku drugu umjetničku vrstu, što se više preobražava, ono postaje sve više lutkarskije. Neka nam je svima sretan svjetski (hrvatski) dan lutkarstva.